Induction and micropropagation potential of sugar beet haploids
Indukcija i potencijal za mikropropagaciju haploida šećerne repe
Апстракт
The aim of research was obtaining sugar beet haploids via gyno-genesis and their micropropagation. Haploids were obtained by ovule culture from fourteen diploid, monogerm, fertile genotypes. On the tested nutrient media genotypes exhibited different gynogenic potential. Eight haploid plant were chosen for further investigation and after development of first leaves put on micropropagation medium. The presence of cyto-kinin in medium stimulated development of axillary buds, while in some genotypes adventitious buds developed as well. Multiplication rate was not consistent, although number of developed plants grew after each sub-cultivation. Differences in plant multiplication started to differ after four subcultures. By testing of differences between correlation coefficients, i.e. multiplication rate during six subcultivations, it was determined that they significantly differ between tested genotypes.
Cilj istraživanja je bio dobijanje haploida šećerne repe putem ginogeneze i njihova mikropropagacije. Haploidi su dobijeni kulturom semenog zametka iz Četrnaest diploidnih, monogermnih i muški fertilnih genotipova šećerne repe. Ispitivani genotipovi su na podlogama sa različitom koncentracijom stimulatora rasta ispoljili različit potencijal za ginogenezu. Za dalja ispitivanja je odabrano osam haploida koji su nakon razvića prvog para listova postavljeni na podlogu za mikropropagaciju. Prisustvo citokinina u hranljivoj podlozi je stimulisalo pojavu i razviće bočnih pupoljaka u pazuhu listova, dok je kod nekih genotipova takođe došlo do pojave adventivnih pupoljaka. Porast broja biljaka tokom mikropropagacije nije bio kontinuiran iako je broj novostvorenih biljaka rastao posle svake sub-kultivacije. Razlike u intenzitetu multiplikacije biljaka počele su da se značajno ispoljavaju nakon Četvrte subkultivacije. Testiranjem značajnosti razlika korelacionih koeflcijenata, odnosno intenziteta... mikropropagacije ispitivanih genotipova tokom šest subkultivacija, utvrđeno je da se one međusobno statistički značajno razlikuju.
Кључне речи:
Beta vulgaris L. / ovule / haploid / micropropagationИзвор:
Genetika-Belgrade, 2004, 36, 3, 187-194Издавач:
- Društvo genetičara Srbije, Beograd
Колекције
Институција/група
FiVeRTY - JOUR AU - Nagl, Nevena AU - Mezei, Snežana AU - Kovačev, Lazar AU - Vasić, Dragana AU - Čačić, Nikola PY - 2004 UR - http://fiver.ifvcns.rs/handle/123456789/218 AB - The aim of research was obtaining sugar beet haploids via gyno-genesis and their micropropagation. Haploids were obtained by ovule culture from fourteen diploid, monogerm, fertile genotypes. On the tested nutrient media genotypes exhibited different gynogenic potential. Eight haploid plant were chosen for further investigation and after development of first leaves put on micropropagation medium. The presence of cyto-kinin in medium stimulated development of axillary buds, while in some genotypes adventitious buds developed as well. Multiplication rate was not consistent, although number of developed plants grew after each sub-cultivation. Differences in plant multiplication started to differ after four subcultures. By testing of differences between correlation coefficients, i.e. multiplication rate during six subcultivations, it was determined that they significantly differ between tested genotypes. AB - Cilj istraživanja je bio dobijanje haploida šećerne repe putem ginogeneze i njihova mikropropagacije. Haploidi su dobijeni kulturom semenog zametka iz Četrnaest diploidnih, monogermnih i muški fertilnih genotipova šećerne repe. Ispitivani genotipovi su na podlogama sa različitom koncentracijom stimulatora rasta ispoljili različit potencijal za ginogenezu. Za dalja ispitivanja je odabrano osam haploida koji su nakon razvića prvog para listova postavljeni na podlogu za mikropropagaciju. Prisustvo citokinina u hranljivoj podlozi je stimulisalo pojavu i razviće bočnih pupoljaka u pazuhu listova, dok je kod nekih genotipova takođe došlo do pojave adventivnih pupoljaka. Porast broja biljaka tokom mikropropagacije nije bio kontinuiran iako je broj novostvorenih biljaka rastao posle svake sub-kultivacije. Razlike u intenzitetu multiplikacije biljaka počele su da se značajno ispoljavaju nakon Četvrte subkultivacije. Testiranjem značajnosti razlika korelacionih koeflcijenata, odnosno intenziteta mikropropagacije ispitivanih genotipova tokom šest subkultivacija, utvrđeno je da se one međusobno statistički značajno razlikuju. PB - Društvo genetičara Srbije, Beograd T2 - Genetika-Belgrade T1 - Induction and micropropagation potential of sugar beet haploids T1 - Indukcija i potencijal za mikropropagaciju haploida šećerne repe EP - 194 IS - 3 SP - 187 VL - 36 DO - 10.2298/GENSR0403187N ER -
@article{ author = "Nagl, Nevena and Mezei, Snežana and Kovačev, Lazar and Vasić, Dragana and Čačić, Nikola", year = "2004", abstract = "The aim of research was obtaining sugar beet haploids via gyno-genesis and their micropropagation. Haploids were obtained by ovule culture from fourteen diploid, monogerm, fertile genotypes. On the tested nutrient media genotypes exhibited different gynogenic potential. Eight haploid plant were chosen for further investigation and after development of first leaves put on micropropagation medium. The presence of cyto-kinin in medium stimulated development of axillary buds, while in some genotypes adventitious buds developed as well. Multiplication rate was not consistent, although number of developed plants grew after each sub-cultivation. Differences in plant multiplication started to differ after four subcultures. By testing of differences between correlation coefficients, i.e. multiplication rate during six subcultivations, it was determined that they significantly differ between tested genotypes., Cilj istraživanja je bio dobijanje haploida šećerne repe putem ginogeneze i njihova mikropropagacije. Haploidi su dobijeni kulturom semenog zametka iz Četrnaest diploidnih, monogermnih i muški fertilnih genotipova šećerne repe. Ispitivani genotipovi su na podlogama sa različitom koncentracijom stimulatora rasta ispoljili različit potencijal za ginogenezu. Za dalja ispitivanja je odabrano osam haploida koji su nakon razvića prvog para listova postavljeni na podlogu za mikropropagaciju. Prisustvo citokinina u hranljivoj podlozi je stimulisalo pojavu i razviće bočnih pupoljaka u pazuhu listova, dok je kod nekih genotipova takođe došlo do pojave adventivnih pupoljaka. Porast broja biljaka tokom mikropropagacije nije bio kontinuiran iako je broj novostvorenih biljaka rastao posle svake sub-kultivacije. Razlike u intenzitetu multiplikacije biljaka počele su da se značajno ispoljavaju nakon Četvrte subkultivacije. Testiranjem značajnosti razlika korelacionih koeflcijenata, odnosno intenziteta mikropropagacije ispitivanih genotipova tokom šest subkultivacija, utvrđeno je da se one međusobno statistički značajno razlikuju.", publisher = "Društvo genetičara Srbije, Beograd", journal = "Genetika-Belgrade", title = "Induction and micropropagation potential of sugar beet haploids, Indukcija i potencijal za mikropropagaciju haploida šećerne repe", pages = "194-187", number = "3", volume = "36", doi = "10.2298/GENSR0403187N" }
Nagl, N., Mezei, S., Kovačev, L., Vasić, D.,& Čačić, N.. (2004). Induction and micropropagation potential of sugar beet haploids. in Genetika-Belgrade Društvo genetičara Srbije, Beograd., 36(3), 187-194. https://doi.org/10.2298/GENSR0403187N
Nagl N, Mezei S, Kovačev L, Vasić D, Čačić N. Induction and micropropagation potential of sugar beet haploids. in Genetika-Belgrade. 2004;36(3):187-194. doi:10.2298/GENSR0403187N .
Nagl, Nevena, Mezei, Snežana, Kovačev, Lazar, Vasić, Dragana, Čačić, Nikola, "Induction and micropropagation potential of sugar beet haploids" in Genetika-Belgrade, 36, no. 3 (2004):187-194, https://doi.org/10.2298/GENSR0403187N . .